Narodne izreke – često istinite, izreke koje se u narodu koriste desetljećima, neke čak i stoljećima.
Ako svoj svoga i ne hrani, ali teško onomu, tko ga nema, da ga brani.
Ako je med i sladak, ne valja prste ugrizati.
Ako može biti, živi sa svakim u slozi i ljubavi, a ne živi s nikim u svađi.
Batina je izašla iz raja.
Batina ima dva kraja.
Baba babi grebla lan, da joj prođe dan.
Besposlen pop i jariće krsti.
Bez muke nema nauke.
Bez alata nema zanata.
Biber je zrno maleno, al se pred gospodu meće.
Bolje da nestane sela nego običaja.
Bog je prvo sebi bradu stvorio.
Bolje ikad nego nikad.
Bolje spriječiti nego liječiti.
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Bolje dobar glas nego zlatan pas.
Bolje vide dva oka, nego jedno.
Crni šešir na ćelavu glavu.
Čovjek je čovjeku vuk.
Čovjek snuje, Bog određuje.
Čime se pametan stidi, time se budala ponosi.
Daleko od očiju, daleko od srca.
Dobrota je najveće blago.
Domaći je dim jasniji od tuđega plamena.
Gdje ima dima ima i vatre.
Gdje ima ljubavi, nijedno zlo ne šteti. Gdje nema ljubavi, nijedno dobro ne koristi.
Gdje koga svrbi, ondje se i očeše.
Grijeh ne ulazi na usta, nego izlazi.
Gluposti, za kojima najviše žalimo, su one koje nikad nismo učinili.
Hrđa se za zlato neprima.
Ispeci pa reci.
I Boga bi prevario da može.
Jabuka ne pada daleko od stabla.
Jedna lasta ne čini proljeće.
Jezik nema kosti ali može bosti.
Jutro je pametnije od večeri.
Kad čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna.
Kad mačka ode, miševi kolo vode.
Kad na vrbi rodi grožđe.
Kakav otac, takav sin.
Kako došlo, tako prošlo.
Koliko je od zemlje do neba, toliko je od nečovjeka do čovjeka.
Krv nije voda.
Lanjskog se snijega nije bojati.
Lonac ide na vodu dok se ne razbije.
Lukavi je prijatelj gori od neprijatelja.
Mi o vuku, a vuk na vrata.
Na muci se poznaju junaci.
Navika je dobar sluga, ali loš gospodar.
Ne gledaj poklonjenom konju u zube.
Ne laje pas zbog sela.
Ne možeš imati i ovce i novce.
Ne stavljaj sva jaja u jednu košaru.
Neće grom u koprive.
Nema kruha bez motike.
Nesreća nikad ne dolazi sama.
Ne traži kruh nad pogačom.
Nije blago ni srebro ni zlato, već je blago što je srcu drago.
Nije zlato sve što sja.
Nikad ne reci nikad.
Odijelo ne čini čovjeka.
Običaji od starine štit su jaki domovine.
Papir trpi sve.
Pas koji laje, ne grize.
Po jutru se dan poznaje.
Počisti prvo pred svojim vratima.
Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.
Pomozi sirotu na svoju sramotu.
Poslije kiše dolazi sunce.
Prvo skoči pa reci: “hop”!
Puno babica, kilavo dijete.
Ruka ruku mije.
Ruka ruku pere, a obraz obadve.
Sit gladnom ne vjeruje.
Slika govori više nego tisuću riječi.
Svakog gosta tri dana dosta.
Sve je dobro što se dobro svrši.
Sve se vraća, sve se plaća.
Strpljen – spašen.
Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.
Teško žabu u vodu natjerati.
Tiha voda brege dere.
Tko ne riskira, ne profitira.
Tko pita, ne skita.
Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Tko prvi, njegova djevojka.
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
Tko se o mlijeko opeče, taj i u jogurt puše.
Tresla se brda, rodio se miš.
U laži su kratke noge.
U nevolji se poznaje prijatelj.
U strahu su velike oči.
U svakoj šali pola istine.
Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.
Željezo se kuje dok je vruće.
Žalost i tuga, otrovna kuga.
Žalosno pseto ko se za rep dade fatat.
Žedna preko vode prevesti.
Žensko je ljeto po Petrovu.
Pročitaj više: